Basketcase

nedjelja, 11.02.2007.

Siguran za želudac, siguran za srce, s puno vitamina C!!!!!

Kako me samo živcira ta reklama! ...Općenito mrzim reklame s elementima mjuzikla, ak to mogu tako nazvati...Ne mogu podnijet kad ona ženska počne pjevat s onim superprirodnim smješkom na usnama. Kako to bude patetično! Čak je i onaj lik iz te iste reklame pomalo blijedo gleda, kako onda nećemo mi, jadni gledatelji...

Pa....
Vjerovali ili ne, ovo je stvarno novi post. Danas sam se naprosto sjetila da bi bio red da napišem više neko novo sranje pa evo vam ga...

Gripa je počela harati naveliko i nije ni mene zaobišla pa tako vam sve ovo pišem s laganom temperaturom, naoružana povećom količinom maramica (nos ne prestaje curit, već sam ga nažuljala od stalnog brisanja), nakljukana Lupocetima i Prospanima... I ne samo ja.
Cijela mi je familija, osim bake (koja je cijepljena) na istom, tako da svi kašljemo, kišemo, bolujemo...I ljudi iz razreda su se prošli tjedan počeli ne pojavljivat na nastavi.
Vikend mi je, prema tome bio prilično nikakav jer sam samo spavala, pila čajeve, ljekove, jela, opet spavala, slušala muziku, gledala telku i opet sve ispočetka... Dobra stvar je to što bolovanje produžujem na sutra te neću ići u dobru, staru školu...(yess!! wink )
E, da, i počela sam čitat "Lovca u žitu" i moram priznati da je to prva dobra knjiga koju su nam dali za lektiru.

Budući da se ne mogu sjetiti što da još pametno napišem (al to je zbog vrućice, da znate smijeh ) pozdravljam vas i poručujem vam da pijete puno čaja, da se toplo obučete kad izlazite van da i vas ne bi uhvatila neka boleština, no ako se "legalno" želite izvući s nastave, onda nemojte piti čaj, izađite slobodno van goli i uživajte u bolovanju!!! Baš kao i ja!!!

| komentari (13) | print | # |

nedjelja, 21.01.2007.

Nekoliko stvari

Baš gledam kako zapuštam ovaj svoj blog...
Nemam više komentara, postova, a bogme ni volje.....(opet!)
Nisam je imala ni za vrijeme praznika, a pogotovo ne sad.
Al neću odustati....Stalno to govorim.
I držat ću se toga.

Gledam blogove od nekih ljudi koje poznajem (baš osobno). Svaki je njihov post zatrpan komentarima jer su se međusobno povezali.
Ja njihove blogove čitam, al im se nikada nisam usudila javiti.
Zapravo, ne usudila, već htjela.
Ovaj je blog trebao biti potpuno anoniman.
Moj mali kutak gdje ću se jadati ljudima koje i ne poznam, pisati gluposti koje mi padnu na pamet,
i takve stvari....

Ma dosta toga....

Inače je sve po starom. Jedem, dišem, spavam i postojim....
....i idem u školu bang bang ....
....i još moram na neko mutavo natjecanje iz kemije.
Ja sam profi lijepo rekla da ne želim, molila je i kumila.
Ženska mi je rekla da će me svejedno poslat.
Kao, sve zato što sam imala pet na polugodištu....A ja nemam blage kako mi je to uspjelo. Ona ima neki čudan sistem ocjenjivanja.I sad sam dobila adresu neke web stranice gdje su neki zadaci i samo sam idiotski blenula u to. Ajoj, neću blage imat...

Jučer sam s curama išla gledat film.Dogovorile smo se da ćemo posudit neku hororčinu tako da tjedan dana nećemo moć spavat. I našle smo jedan ("Obruč straha"), imao je jezivu sliku na kutiji DVD-a, priča nam se činila dobra, naslov također....A ispalo je da je baš jadan! Al dobro, bar smo se dobrano najele (puna vreća kokica, čipsevi...).

to vam je taj "strašni"

| komentari (13) | print | # |

subota, 13.01.2007.

Ne raditi ništa. Još samo malo...

Zašto praznici uvijek tako kratko traju? Toga postanemo svjesni tek zadnjih dana... Baš bih voljela još malo ne raditi ništa. Ne ide mi se u ponedjeljak u školu nikako. Baš sam se navikla na praznike.
Šta reći? Bilo mi je dobro, već samim time što se nisam morala zamarati algebarskim razlomcima, lektirama, akceleracijama i brzinama, kemijskim formulama i drugim sranjima, a da ne spominjem veoma lijep Božić koji sam dočekala u parku s frendovima, odličan doček nove, spavanje do kasno....
Jedina veća zamjerka ovim praznicima je to što uopće nije bilo snijega. Popodne je toliko toplo da ja bez problema izađem van u traper jakni....Ljudi moji, znak je to da nešto definitivno više nije u redu. Katkad me stvarno strah onoga što bismo mogli učiniti našoj Zemlji (ili što već činimo). Onda me počne peći savjest za sve one papiriće i žvake koje ponekad bacim na cestu i ne razmišljajući...Mislim, znam da moji papirići ne znače previše, da nisu oni krivi za globalno zatopljenje, kisele kiše i sve drugo, al pridonose tom sveopćem zagađenju. Pomalo.

No, da ne tupim. Pričala sam o snijegu. S frendovima sam se još otprije dogovarala kako ćemo se otić sanjkat na groblje (znam da zvuči morbidno), al tamo se nalaze veoma lijepe strmine i ne biste vjerovali koliko nas dođe uživat u zimskim radostima baš tamo. Navečer bude malo jezivo, al kad si u dobrom društvu.....
Al, eto, ove godine ništa od toga. Snijeg će past (a možda i neće uopće) kad mi krenemo u školu pa nećemo imat vremena za takve stvari... No dobro, naći će ga se...

E, a sad treba zakoračit u drugo polugodište....O Bože, izbavi nas iz zla!!!!!!!

| komentari (4) | print | # |

petak, 05.01.2007.

Znam da je već 5.1. ali ipak...

...ipak vam želim čestitati novu godinu. Žao mi je što to radim ovako kasno, al naprosto nisam mogla ranije (internet, tj. telefonska linija mi je bila sjebana).

Pa.... da vidimo....
Stara 2006. je bila nekako veoma bitna godina za mene. Godina moje krizme, oprosta sa osnovnom školom, ulaska u srednju...
Nešto kao velika prekretnica....
Ne znam....
Ne mogu reći da je bila loša, no drago mi je da je sve to sada iza mene (osim krizme možda, to bih voljela ponoviti! greedy greedy greedy )
2007. sam dočekala na najljepši mogući način-s prijateljima. Ivana je radila tulum kod sebe. Bilo je odlično. Gomila hrane, pića, plesa, smijeha, pjesme... Uživala sam. Odbrojavanje smo počeli u zadnji čas (već oko 3,2,1...) zato jer smo dotad vijećali tko će otvorit šampanjac....Na kraju smo pola prolili i usput razbili nekoliko čaša. Prvih par minuta nove godine provedeno je u međusobnom čestitanju i slanju i primanju sms poruka (što je išlo prilično teško zbog preopterćene mreže....valjda...) No uglavnom....
Kući smo se vraćali oko pol 4 još dobro zdrmani od tuluma. idući dan spavala sam do pol 12.

A sad....Dani su mi više-manje isti. Uživam u praznicima BEZ SNIJEGA!!!! K vragu... Baš mi je mutava ova toplina u siječnju... A kad počne škola, sigurno će past....sto posto! Pa gacaj ti onda fino po snijegu u 7 ujutro na putu do škole....

| komentari (13) | print | # |

subota, 23.12.2006.

Došlo je i do nekih promjena.....

Možda se pitate zašto?

Pa evo, budući da sam jučer proslavila svoj 15. rođendan, odlučila sam ga nekako i obilježiti na blogu. I to, tako, sitnim promjenicama...
A, inače....
Inače sam veoma sretna što su praznici napokon stigli, što imam 15 godina, što sam kraj polugodišta (a ujedno i svoj rođendan) proslavila na najljepši mogući način s cijelom ekipom iz razreda. Što se razreda tiče, mislim da je napokon sve sjelo na svoje mjesto i postali smo si stvarno dobri...prijatelji....(velika većina)
Plesali smo, pjevali, zajebavali se..... Stvarno je bilo odlično....
Mislim da se trenutno ne mogu požalit ni na što u svom životu. Preživjela sam prvo polugodište u gimnaziji i prošla ga s 4.5, starci su me financijski veoma dobro opskrbili za rođendan (tome sam se najiskrenije začudila,budući da nas čeka popravak auta), okružena sam sjajnim ljudima koje veoma volim, Božić je pred vratima... Može li bolje...??
Ne znam koliko će dugo trajati ova sreće, možda se već u sljedećem postu budem jadala vama, svima koji me čitate....
Do tada ću uživati u ovome što imam...
A isto želim i vama: puno sreće smijeh , zdravlja, mah ljubavi, cerek veselja, wink ostvarenih želja greedy ....

SRETAN VAM BOŽIĆ!!!

| komentari (8) | print | # |

srijeda, 20.12.2006.

Praznici nam stižu...

Jel možete i vi već lagano osjetiti ono božićno raspoloženje? Znate onako, kad padne prvi snijeg (kod nas je pao, neki jadni, mali, al evo danas sunce grije pa ništa od njega...), kad su ocjene zaključene i kad u školi više ne radite ništa, kad je grad ukrašen i prepun lampica i drugog kiča...
Jedva sam dočekala ove praznike...Stvarno su mi potrebni...
Danas sam dežurna u školi tako da ne moram nosit knjige i dr. Navodno je to prilično dosadno, al još je gluplje bit na nastavi (neki profesori još inzistiraju da nešto radimo namcor ).
E, da, i bili smo u Zagrebu, al na našu OGROMNU žalost, nismo gledali Borata već.... neki CRTIĆ!
Ljudi moji, prvi gimnazije smo i vode nas da gledamo crtiće... mad I to od svih filmova u Cinestaru... Al dobro, ajd, bit ću poštena i priznat ću: bio je fora... al je stvarno glup osjećaj čekat na film s petašima...
Inače je bilo zakon u Zagrebu....Poslije filma su nas pustili da švrljamo po gradu... Smrzli smo se ko govna, al vrijedilo je... Cure i ja smo bile po dućanima (mi takvih nemamo u ovom našem jadnom,malom gradu), onda smo srele dečke koji su se nažderali u McDonaldsu tako da nisu mogli ni hodat.... Ma, uglavnom....
Šta da još napišem? Zasad neću ništa.... Nema više vremena.Moram u školu na svoje "dežurstvo"....

| komentari (6) | print | # |

nedjelja, 03.12.2006.

:::::::

Evo me natrag (moja omiljena rečenica).Hmmm....Nakon dosta vremena. Rekla sam vam da nemam volje za česte postove pa se morate naviknut. yes (Teško vam palo, jel da?) smijeh smijeh Ne mogu vjerovat da je već prosinac. To znači....polugodište je jako, jako, jako blizu... zaliven Profe su navalile sa ispitivanjima, testovima i dr., burninmad headbang tako da ja nemam uopće vremena malo za predahnut. zujo Stvarno ću bit sretna kad dođu praznici....Božić... kiss i Nova Godina... party Već svi polako osjećamo kako nas škola ubija u pojam... puknucu Svima koji su još u osnovnoj savjet: NE IDITE U GIMNAZIJU!
Sada je već lagano i zahladilo tako da nemam volje ostajat vani. Jeste skužili kako je sve donedavno bilo baš toplo...? Studeni je bio stvarno čudan. lud Mi ćemo uskoro opet ić na neki izlet.... mah wave mah Negdje oko mog rođendana. greedy U Zagreb, ovaj put, u kino, gladat Borata. Imamo sreće što smo dobili rasku koja puno voli putovati.
Joj, jebemti, sama sebi sam baš dosadna.... Stvarno mi je glup ovaj post. bang U zadnje vrijeme se trebam tjerat da pišem postove. Nekako me ne vesele više kao prije...Al uvijek pomislim kako ne želim izgubit kontakt sa svima koje sam upoznala preko bloga. To ovaj blog, ljudi moji, drži na životu...

| komentari (23) | print | # |

subota, 11.11.2006.

Martinje?!?!?

Evo me ljudi, pišem ovaj post svježe istuširana i lagano umorna, al sve u svemu, zadovoljna... Danas smo s razredom bili na nekom izletu, na brdu kod Samobora. "Planinarili" smo. Bilo je starno zakon. Išli smo mi i b razred i moram reći da je ovo bila baš dobra prilika da se malo upoznamo s bekanima. Skužila sam da nisu svi tako umišljeni ko što se čine, ima stvarno ok ljudi među njima. Pjevali smo u busu i dok smo hodali (a nahodali smo se stvarno ohoho,nije vam "planinarenje" lako), zajebavali se, kartali i družili.
No....
Postojala je jedna grupica ljudi koji su se izolirali od ostatka i odlučili dostojno proslavit Martinje pa su se fino napili. Mislim, ok, nemam ništa protiv toga, ne tiče me se, al mislim da je doista malo bezobrazno tako se odvojit od svih, ponašat se, pomalo, kao da nas ostalih i nema. Na kraju ih je to koštalo. Jedna se cura dobro naroljala te je putem kući cijelo vrijeme bljuvala (ostatak busa je uživao u "miomirisima").Jadnica, izgledala je užasno, bila je bjelja od snijega i nije mogla stat na vlastite noge.Izgledala je kao da je korak do smrti (bez pretjerivanja!). Mene u svemu tome ljuti što je to dovelo (odnosno, dovest će) do nove svađe u razredu samo zbog nekih ljudi koji se osjećaju pozvani reć ovima (koji su pili) što ih ide, a ja smatram da ih se to doista ne tiče i ono što zbilja ne želim je da se naš razred podijeli u zaraćene skupine.
Stoga, ljudi proslavite ovo Martinje, no nemojte pretjerat, jer to stvarno onda može izgledat užasno (uvjerila sam se na svoje oči...).

| komentari (22) | print | # |

srijeda, 01.11.2006.

Duuuugi vikend

Ajd, hvala ti bože na ovo malo odmora što ćemo imati u sljedećih 5 dana. Škole mi je stvarno preko glave. Neki smo dan trebali ići svi na neki koncert klasične glazbe da dobijemo 5 iz aktivnosti na glazbenom. Ljudi su tamo SPAVALI, koliko je zamorno bilo. Na kraju smo otišli s koncerta i prije nego li je završio (što je previše, previše je...). Osim nas (srednjoškolaca), bilo je tu nešto dedeka i bakica . Da nas, jadnu djecu, ne tjeraju na takva sranja, nitko im ne bi ni došao (osim,dedeka i bakica, jer ulaz je bio besplatan). Dobro, nije da sam ja sad nešto protiv klasike, al mislim da je ta vrsta glazbe malo preozbiljna (čitaj:predosadna) za nas. No,opet:Ko voli, nek izvoli...
Osim toga, nije se baš bogzna što posebno događalo. Hmmm...Bar ne još! Uskoro ćemo na mali izlet u Samobor, na neko "planinarenje" . Mislim da će bit super, samo ako ne bude baš prehladno...Valjda neće.

Želim još samo objavit i ovo: Green Day i U2 su snimili jednu pjesmu skupa. Nabavila sam je od sestričine (i to:i studio verziju i live, te mali video s nastupa) i mogu reći da je fenomenalna... Zove se The Saints Are Coming.

Evo riječi:

THE SAINTS ARE COMING
Single: The Saints Are Coming
Written by:The Skids
Performed by Green Day & U2

There is a house in New Orleans
They call the rising sun
It's been the ruin of many a poor boy
And God I know I'm one

I cried to my daddy on the telephone 'How long now?'
Until the clouds unroll and you come home
the line went
But the shadows still remain since your descent
your descent

I cried to my daddy on the telephone 'How long now?'
Until the clouds unroll and you come home
the line went
But the shadows still remain since your descent
your descent

The saints are coming, the saints are coming
I say no matter how I try, I realize there’s no reply
The saints are coming, the saints are coming
I say no matter how I try, I realize there’s no reply

(New birth, to the rebirth
New Orleans.
Living like birds in magnolia trees
A child on the rooftop
A Mother on her knees,her sign reads
"Please, I am an American!!")

A drowning sorrow floods the deepest grief
How long now
'Til a weather change condemns belief
How long now
When the night watchman let's in the thief
Whats wrong now

The saints are coming, the saints are coming
I say no matter how I try, I realize there’s no reply
The saints are coming, the saints are coming
I say no matter how I try, I realize there’s no reply
I say no matter how I try, I realize there’s no reply
I say no matter how I try, I realize there’s no reply

| komentari (9) | print | # |

subota, 21.10.2006.

K vragu i naslov....

...al zbilja! namcor namcor Svaki put kad hoću napisat post izgubim volju čim vidim da moram upisat ovaj j..... naslov. Čemu??? Jako sam nemaštovita u naslovima... Smislim nekad nešto dobro što ću pisat u postu i onda se ne mogu sjetit kako da to nazovem. A stvarno je naslov katkad bitan...Potiče čitatelja na...čitanje!
A kad smo kod čitanja....
Vidim da, kad god netko prvi put dođe na moj blog, u oči mu upadne ono u boxu, eek da volim čitat. E, kako mrzim kad te ljudi na temelju toga odmah proglase štreberom, luđakom i šta ja znam čime... nono Danas nije moderno čitati, bar se meni tako čini...
Baš šteta. Ima puno dobrih knjiga i autora, a ja tu dakako (odmah da to raščistimo) ne mislim na lektire. Valjda se djeci i zgade knjige upravo zato što ih profe tjeraju da čitaju one bljutave, dosadne stvari iz popisa za lektiru... zijev Dobro, ja ipak nisam baš nešto previše načitana, nisam pročitala hrpu knjiga da vam sad tu mogu pričati šta valja, a šta ne, ali vam mogu reći da postoje neke knjige u kojima sam doista uživala...
Među njima je definitivno „Pobunjeni mladac“ autora C.D. Payna. thumbup thumbup Postoje (zasad) tri dijela i sva tri su fenomenalna. Nasmijala su me do suza. Još jedne od meni najdražih knjiga su one o Harryju Potteru. thumbup Djetinjasto? Možda, ali ja sam ga počela čitati još u svojoj 11. godini (tad je otprilike izašao prvi dio, valjda) i mogu reći da sam s njim od samog početka, da odrastamo zajedno...Još jedna dobra knjiga koju sam pročitala je „Slijepa ulica“(ne sjećam se autora). Ona govori o djevojci koja, zbog groznih odnosa sa svojom jednako groznom obitelji bježi od kuće i upada u svijet droge, prostitucije, itd.
Već dugo nisam pročitala neku dobru knjigu...Zadnji je bio „Da Vincijev kod“ kojega sam doslovno progutala ljetos. njami party njami Bio je odličan. smijeh
Otad mi se više uopće ne da čitati. Eto šta ti škola učini. zujo Izbriše ti sve životne radosti i ostavi te da truneš....
Ma, zajebavam se... naughty
...do idućeg posta, ljudi.... Đenja! cool